Menu

REKVIJEM – V.A. MOCART

SOH_rekvijem
Kategorija
Koncertni program
Datum
15 maj 2019 20:00
Venue
Velika dvorana
Telefon
220-60-60
Cene ulaznica: 1200, 1500, 1700 i 2000 dinara

Jedan od najatraktivnijih koncerata u sezoni Simfonijskog orkestra i Hora RTS biće održan 15. maja, u Sava Centru. Biće to veče muzike Volfganga Amadeusa Mocarta, na kome će biti izvedena „Koncertantna simfonija“ i jedno od najčuvenijih dela iz opusa ovog autora - „Rekvijem“.

Kao solisti nastupiće koncertmajstor Minhenske filharmonije, violinista Sreten Krstić, i solo violista Simfonijskog orkestra Hrvatske Radio-televizije - Hrvoje Filips. Pored ovih umetnika koje ćemo kao soliste slušati u izvođenju „Koncertantne simfonije“, u izvođenju „Rekvijema“ na sceni će se pojaviti već poznati solisti - sopran Aleksandra Jovanović, mecosopran Ivana Srblјan, gošća iz Hrvatske, tenor Janoš Serekovan, gost iz Mađarske, i bas Luciano Batinić, koji dolazi iz Slovenije. Dirigovaće maestro Bojan Suđić.

Kao kompozitor, Mocart se ne smatra samo velikanom umetničke muzike. Nјegova dela odavno su prevazišla granice žanrova, te ga danas prepoznajemo kao značajnog predstavnika pop kulture. Živeo je samo 35 godina. Obišao je, svirajući i dirigujući premijere svojih dela, gotovo sve zemlјe tadašnje Evrope. Komponovao je veliki broj kompozicija u gotovo svim muzičkim vrstama. Neki su ih definisali kao ostvarenja besmrtne lepote, drugi su im dali atribute neprolazne vrednosti, treći u muzici prepoznali božansko nadahnuće, a struka uglavnog govorila o lakoći stvaranja. U svakom slučaju reč je o majstoru svog zanata, koji je svojim opusom lestvicu vrhunskog stvaranja postavio na visoki nivo.

„Koncertantna simfonija“ komponovana je 1779. godine, u vreme dok je Mocart bio na evropskoj turneji, koja je pored ostalih, obuhvatala i Manhajm i Pariz, gradove koji su važili da imaju strogu publiku. Ovo neobično delo predstavlјa, kako mnogi hroničari pišu, deo svojevrsnih Mocartovih muzičkih eksperimenata da napiše kompoziciju koja će obuhvatiti najbolјe osobenosti simfonije i koncerta. Iako je napisao više ostvarenja ovakvog tipa, „Koncertantna simfonija“, koja je napisana za solo violinu, violu i simfonijski orkestar, danas je jedina koja je kompletno sačuvana. Ali, ona je bila i pun pogodak za profinjenu parisku publiku, koja je delo odlično prihvatila. I ne samo to. Ona je postala jedna od najpopularnijih kompozicija u Parizu u 18. veku.

Danas je „Koncertantna simfonija“ jedno od najpopularnijih Mocartovih dela. Ričard Vigmor u časopisu „Gramofon“, jednom od najbolјih svetskih časopisa za klasičnu muziku, konstatuje da je preko 40 izdanja ovog dela više od 20 puta bilo na listi najbolјih. Delo je inspirisalo mnoge umetnike da ga prearanžiraju za različite kamerne sastave. A filmska publika imala je prilike da ga sluša kao primenjenu muziku u mnogim filmovima, među kojima se posebno izdvajaju Sofijin izbor Vilijama Stajrona i Amadeus Miloša Formana.

Svakako ne postoji poznatiji opus ultimum od Mocartovog „Rekvijema“. Delo je popularnost steklo delimično i zbog tajanstvenošću obavijenoj legendi o njegovom nastanku. No, pored maštovitih, apokrifnih verzija o nepoznatom glasniku, zaogrnutom sivim plaštom, koji od Mocarta poručuje delo za anonimnu osobu, stvarne okolnosti nastanka „Rekvijema“ sasvim su trivijalne i svima poznate. No, radeći stalno, u nedostatku vremena, već polјulјanog zdravlјa, imajući pred sobom odlazak u Prag radi izvođenja „Don Đovanija“ i premijere „Titovog milosrđa“, poručenog za kralјevsko krunisanje Leopolda Drugog, kao i premijeru „Čarobne frule“ u Beču, Mocart je, opsesivno bio obuzet porudžbinom da napiše ovo delo, koje je, zbog čestih košmara od groznice, instinktivno predosećajući kraj, nazvao svojom samrtnom pesmom. Na zaglavlјe partiture „Rekvijema“ kao datum završetka kompozicije stavio je 1792, nadajući se da će je dotle finalizovati. Ali nije uspeo. Preminuo je 5. decembra 1791. godine. Kompletno završio stavove Introitus i Kyrie, kao i vokalne deonice i kontinuo za sekvence: Dies irae, Tuba mirum, Rex tremendae, Recordare i Lacrimosa, sa naznakom orkestracije i skicama završnog odseka „Rekvijema“. Delo je, po nalogu Mocartove udovice Konstance, koja je time osigurala isplatu porudžbine, dovršio njegov učenik Zismajer.


Iako je misterija poručioca dela danas rešena, mistika koju je ono sa sobom nosilo dalo mu je pečat večnosti. Iako je u pitanju „Rekvijem“, ovo je jedno od najpopularnijih dela muzičke istorije uopšte!